Nadšumar Vladoj pl. Köröskeny, autor prve knjige o šumarstvu na hrvatskom jeziku i prvi urednik Šumarskog lista, rođen je 1. rujna 1845. godine na obiteljskom dobru ove plemenitaške obitelji u Krkancu kraj Vidovca.
O ovom izuzetnom čovjeku, koji je preminuo od moždane kapi u 31. godini, 2. prosinca 1876. godine, veliki i dirljivi nekrolog objavljen je u Šumarskom listu, glasniku koji je osnovao upravo Vladoj Köröskeny.
-Svoje djetinjstvo probavi u krugu roditelja. Svršivši osnovnu školu podje na varaždinsku gimnaziju. Već tada probudi se u njem osobita ljubav k prirodi i rodi se želja da odabere za životni cilj takovu struku, kojom bi mogao zadovoljiti svoju mladjahnu žudnju. To i bijaše uzrokom, da je svršivši gimnazijalne nauke odlučio da se posveti šumarstvu. Tako on dodje (1862.) na novo ustrojeno Više Gospodarsko – Šumarsko Učilište u Križevce, gdje svrši (1864.) gospodarstvo i šumarstvo s vrlo dobrim uspjehom. Svršivši nauke, proputova veći dio Slavonije, da se upozna s raznim šumarskim prilikama te bide još iste godine imenovan šumarskim vježbenikom kod miholjačkog vlastelinstva. Zasvjedočivši svojim radom potpunu sposobnost bude tri mjeseca kasnije imenovan šumarom u Čadjavici , odnosno Šljivoševcima. Kao šumar miholjačkog vlastelinstva došao je u lični kontakt sa svojim šumarnikom glasovitim Adolfom Danhelowskyjem. Ovaj zamjetivši Köröskenyjijevo oduševljenje za struku, vrlo ga zavoli te stane nastojati oko njegovog strukovnog usavršivanja. Danhelowsky mu posta drugim učiteljem, kojega se vazda sa osobitim štovanjem i zahvalnošću sjećao. Radeći i stručno se obrazujući osta kod miholjačkog vlastelinstva sve do godine 1871., kadno se u nas poče uvadjati institut županijskih nadšumara. Zaželi i on, da svojim znanjem i iskustvom posluži domovini i da svoj trud uloži u sveopću korist, te bude iste godine, na preporuku svoga šumarnika, imenovan za nadšumara u županiji zagrebačkoj – pisao je Šumarski list o svom prerano preminulom uredniku.
Kao nadšumar Köröskeny „preuze velike i tegotne dužnosti“ na uređenju općinskih šuma, čim je položio temelj budućem razvitku šumarstva u Hrvatskoj.
-Tvrdo uvjeren, da bi od velike koristi bilo, kad bi se svi domaći šumari udružili, zamisli sa drugom Vatroslavom Fačkijem osnovati odnosno obnoviti naše najstarije šumarsko društvo (1846.), u kojem bi se okupili svi domaći šumari, da uzmognu medjusobnim poticanjem i uzajamnim dogovorom uspješnije raditi oko unapredjenja svoje struke – istaknuo je Viljem Dojković, naš poznati šumarski stručnjak u nekrologu ovom pioniru šumarstva u Hrvatskoj.
Köröskeny biva izabran za prvog tajnika Šumarskog društva, kojem je povjerena i zadaća uređivanja Šumarskog lista.
Köröskeny je još kao šumar u Slavoniji bio član ispitnog povjerenstva za šumarsko i lugarsko osoblje, pa je znanje i iskustvo koje je stekao objedinio u knjizi – Obće šumarstvo, prvoj knjizi o šumarstvu na hrvatskom jeziku, u kojoj je „obuhvatio sve grane šumarstva“.
– Kao nadšumar bijaše u svojoj praksi vrlo revan i točan u vršenju svojih dužnosti. Svoje podčinjeno osoblje bez prekida je podsticao na rad, te bi mu u svem i svačem svojim primjerom prednjačio. U pitanjima općinske imovine bio je pokojnik uvijek na strani naroda, a to mu je pribavilo opće povjerenje i poštovanje. Njegovo strukovno znanje, njegovo mnogostruko iskustvo, njegova neumorna radinost i postojanost, njegova plemenita iskrenost i njegovo žarko rodoljublje bijahu mu jedina pomagala, pomoću kojih je on osnovao Hrvatsko-Slavonsko Šumarsko Društvo – pisao je Šumarski list o ovom izuzetnom šumarskom stručnjaku.
