Carica Marija Terezija bila je velika poklonica bučinog ulja pa je čak donijela i posebni carski dekret u kojem je istaknula brojne blagodati bučinog ulja za ljudsko zdravlje.
Prvi nalazi o buči i njezinom ulju zabilježeni su na području današnjeg Meksika još 7.000 godina prije Krista, a za njegova ljekovita svojstva znali su još Asteci.
Buče je na europski kontinent krajem 15. stoljeća donio slavni istraživač Kristofor Kolumbo, no trebalo je proći gotovo tri stoljeća prije nego li je buča postala kultura vrijedna spomena.
Prvi pisani spomen na koštice ove zeljaste jednogodišnje biljke iz porodice Cucurbitaceae, od kojih se prešanjem dobivalo vrijedno ulje, datira iz 1735. godine. Da se je na području Habsburške Monarhije u 18. stoljeću proizvodilo bučino ulje pokazuje i dokument iz 1742. godine, u kojem je navedeno da je na imanju u štajerskom gradu Rassach „naslijeđeno 14 kilograma bučinog ulja“.
U to se vrijeme buča koristila isključivo za prehranu stanovništva, najčešće za pripravu ukusnih juha, no, upravo je carica Marija Terezija, čije su sveobuhvatne reforme značajno modernizirale i unaprijedile život u Monarhiji, uvidjela da je bučino ulje previše vrijedno da bi se koristilo tek za prehranu ljudi i da može biti vrlo korisno i u – medicini.
Stoga je posebnim carskim dekretom naložila da se bučino ulje ima koristiti u farmaciji, za proizvodnju ljekovitih masti i obloga, te da se takvi pripravci prodaju samo u – ljekarnama. Carica, koja je držala do svog izgleda, bučinim uljem je njegovala svoj ten.
Iako je bila velika poklonica bučinog ulja, nije mu pridavala osobit značaj za prehranu stanovništva Monarhije, jer je držala da bi u tom smislu bio puno korisniji – krumpir, još jedna kultura koja je u Europu stigla iz Južne Amerike, koju je nastojala popularizirati među narodima svoga velikog carstva.
Zanimljivo je istaknuti da su bučine koštice, zbog oskudnog uroda bile u to doba toliko dragocjene da je djeci bila zabranjena njihova konzumacija.
Zapisi iz 18. stoljeća pokazuju da je, osim kulinarske i medicinske uporabe, već tada razmatrana i korisnost bučinog ulja u vojne svrhe, kao kolomaz za vojnička kola.
Nova znanstvena i klinička istraživanja pokazala su da je mudra habsburška carica bila u pravu – bučino ulje ima niz pozitivnih učinaka na ljudsko zdravlje, a zbog ljekovitih učinaka danas je važna sirovina i u kozmetičkoj industriji.
Uzgoj buče sve se više širio, pa je primjerice, u veljači 1854. godine objavljen prvi članak u kojem se ističe da se bučino ulje proizvodi u – Biškupcu kraj Varaždina.
