-U susjedstvu grada Bele bilo je dobro Marjaševac ili Maruševec, koje je posjedovala veoma stara porodica Vragovića – zapisao je naš poznati povjesničar Emil Laszowski pišući zanimljivu studiju o povijesti Maruševca u kojoj se navode i brojne parnice koje su Vragovići kroz stoljeća vodili kako bi sačuvali svoja imanja.
Prvi spomen Maruševca nalazimo već sredinom 14. stoljeća u dokumentima kojima je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinski dodijelio plemstvo Gregoru od Marjaševca.
– Godine 1351. dobije od kralja Ljudevita plemstvo Grgur sin Stjepana od Maruševca, negdašnji službenik bana Mikića, braća mu Ivan i Petar, te bratić Šimun sa sinom Torminom. Ističu se Grgurove zasluge, što ih je stekao u mletačkom ratu i kod opsade Zadra, gdje je više rana zadobio – piše Laszowski o plemićkoj obitelji Vragović, i njihovim imanjima „Marjaševcu kod svetog Jurja, Kerestur (Križovljan) i Volinec“, koji su bila „ oslobođena od svakog podaničkog odnošaja i dužnosti spram grada Varaždina“.
Kao vragovi življaše u svađi
Laszowski piše o imanju koja su „u miru posjedovali Vragovići, ali i o prvim svađama i parnicama, pa primjerice, kao gospodare Maruševca oko 1400. godine spominje Otina i Andriju „koji kao vragovi življaše u strašnoj pravici i svađi, dok se pred banom Hermanom Celjskim ne nagodiše“.
No, bio je to tek početak dugih sukoba koja je ova plemićka obitelj vodila s onima koji su nastojali nasilno oteti njihove posjede.
-Ivan Vragović imadoše godine 1459. pravdu s Katom Brankovićevom udovicom Ulrika Celjskoga, pošto je ova po smrti svoga muža bila Vragovićima otela imanje Marjaševec, Čalinec, Volinec, Belinec i Novu Gredu, razorivši im kuće. To su nasilje izveli njezini ljudi Frišer, kaštelan vinički, Benedikt Valpot i Breko Jarković oružanom rukom, počinivši strašna nasilja. Ova je parnica tekla pred samim kraljem Matijom, koji Katarinu osudi na povratak otetih imanja i naknadu šteta; osim toga imala je za kaznu izgubiti svu svoju prćiju i sva dobivena i naslijeđena imanja – piše Laszowski o jednom od sukoba Vragovićevih s gramzivim zagorskim velikašima.
Ovaj cijenjeni hrvatski povjesničar opisuje i sukob obitelji Vragovića s obitelji Zekelja, „koja se koncem XV. vijeka usadila u našem Zagorju i dodijavala je i plemićima Vragovićima“.
-Osobito Luka Zekelj napadaše Vragoviće svakom zgodom te im otimaše zemlje i marvu. Bijahu tada vlasnici Marjaševca Vragovići Petar te Gašpar i još drugi Petar, Krsto i Ladislav. Ovi se uteku molbom i tužbom kralju Ferdinandu I., koji naloži godine 1561. banu Petru Erdödu i varaždinskomu kapetanu Krsti Ungnadu, da brane Vragoviće od Zekeljevih nasilja – opisuje Laszowski jedan od brojnih sporova oko posjeda Marjaševec.
On opisuje i „veliku pravdu“ koju su Krsto i Ladislav Vragović vodili 1579. godine sa „ sestričnama Anom, ženom Gašpara Druškovačkoga i Margaretom, ženom Ivana Petričevića od Miketinca, potonjeg viceprotonotara kraljevine Slavonije, koje bijahu podigle parnicu radi velikih nasilja, što su im se učinila na njihovim slugama i sluškinjama“.
„Marva si ti tamo“
Povijesni izvori navode kako je Krsto Vragović bio „uopće veoma žestok čovjek“, koji je rado „govorio mađarski“.
-Tako nazva jednom Gašpara Druškovačkoga, podžupana varaždinskoga i kašnje podbana, koji je ustvrdio, da mu žena ima ista prava u Marjaševcu kao i on sam: Rudas vagy te ott (Marva si ti tamo). Radi ovih riječi nastadoše ljute pravde medu njima– piše Laszowski i dodaje da su Vragovići izgubili taj spor a kao zadovoljštinu „moradoše platiti 200 ugarskih forinti“.
„Zidanim gradom Marjaševcem“ i okolnim posjedima obitelj Vragović, koja je početkom 18. stoljeća stekla i barunski naslov, često u svađi i sporovima, gospodarila je sve do posljednjeg iz loze Vragovića – Krste.
-Ovaj ne imađaše muškoga potomstva, te sklopi s Krstom Črnkovačkim od Črnkovca ugovor, kojim istomu svoja imanja darova za slučaj, da bi bez muškoga potomstva umro. Krsto Črnkovački, sin glasovitoga ablegata Franje Črnkovačkoga nazivanoga Galica od Klokoča, bijaše tada podžupanom zagrebačkim i kapetanom banove tjelesne kumpanije, pa je Krsti Vragoviću mnogo prijateljstva i usluga iskazao, dok je imao parnicu s udovom Patačićevom, Barbarom. Poslije smrti Krste Vragovića dođu njegova imanja u ruke Črnkovačkoga, a poslije junačke smrti ovoga (g. 1717.), koji je poginuo na Zrinskom polju vojujući na Turke, dođu u vlast porodice Petkovića, a napokon Kanotaja – napisao je o povijesti obitelji Vragović i posjeda Maruševec naš poznati povjesničar Emil Laszowski.
Sadašnji izgled dvorac Maruševec je dobio u 19. stoljeću, kada ga je novi vlasnik, grof Schilippenbach sjajno restaurirao i dogradio velikim tornjem. Ubrzo potom novi vlasnik dvorca postaje plemić Oskar Pongratz.
