Mali Babinec u cestičkoj općini važno je mjesto u povijesti Rimskog carstva! Upravo je ovdje jedan slavni rimski vojskovođa saznao da će postati – rimski car. Bio je to – Divus Valentinianus Senior – božanski Valentinijan Stariji.
Valentinijan je rođen 321. godine u Cibalaei, današnjim Vinkovcima, u tadašnjoj rimskoj provinciji Panoniji, u obitelji ilirsko-rimskog podrijetla. Valentinijan i njegov mlađi brat Valens bili su sinovi Gracijana, vojnog časnika poznatog po svojim hrvačkim vještinama.
Valentinijan se pridružio rimskoj vojsci krajem 330-tih godina, no, kako je njegov otac postao žrtvom dinastičkih borbi i Valentinijan je pao u nemilosti pa je bio prisiljen vratiti se na obiteljsko imanje u Sirmiumu, današnju Srijemsku Mitrovicu. Neki povijesni izvori govore da je mladi vojni zapovjednik zapravo prognan u Sirmium jer je kao kršćanin odbijao prinositi poganske žrtve.
No, nakon smrti cara Julijana, koji je odbacio kršćansku vjeru koja je već postala dominantna u Rimskom Carstvu, novi rimski car Jovijan, koji je rođen u Singidunumu, antičkom rimskom gradu koji se nalazio na području današnjeg Beograda, Valentinijana je unaprijedio u tribuna, visokog časnika elitne rimske legije, i poslao ga na vojnu službu u Ankiru (današnja Ankara).
Nakon što je Jovijan umro pod nerazjašnjenim okolnostima, za novog rimskog cara aklamacijom je izabran upravo – Valentinijan, 25. ili 26. veljače 364. godine. Valentinijan je izabrao svog brata Valensa za suaugusta u Carigradu 28. ožujka 364. godine.
Za svoj je dvor odabrao onaj u Mediolanumu (današnji Milano) i ubrzo je stekao punu kontrolu nad Italijom, Galijom i Ilirikom. Alemane, skupinu germanskih plemena istjerao je iz Galije, a njegove su legije ostvarile pobjede u Britaniji i Africi.
Valentinijan je ratovao i protiv Kvada, malog germanskog plemena koje je već više od dva stoljeća naviralo preko Dunava. Vojni pohod protiv Kvada car je planirao okončati mirovnim pregovorima, no, sve je ubrzo krenulo po zlu. Izaslanici Kvada toliko su uzrujali Valentinijana da je ovaj u naletu bijesa pretrpio smrtni moždani udar 17. studenoga 375. godine, kraj današnjega Komároma u Madžarskoj.
Povjesničari navode kako je car Valentinijan bio „nasilne i brutalne naravi“ i posebno nesklon prema „dobro odjevenim i obrazovanim, bogatim i dobro rođenim”, no, izgleda da su i njega, kao i mnoge druge rimske careve, klevetali njegovi brojni neprijatelji“. „Brutalni“ Valentinijan, koji je doduše, svoje neprijatelje bacao svojim dvama medvjedima, ipak je bio vrstan govornik, ali i primjerice, „elegantan slikar i kipar“ te izumitelj novih vrsta oružja.
Povijesni izvori govore da je Valentinijan bio sposoban vojnik i savjestan upravitelj, koji se je zauzimao za dobrobit skromnijih klasa, pa je u Rimu osnivao škole i osiguravao liječničku skrb za siromašne. Svojim podanicima je dopuštao vjersku slobodu, zabranjujući samo određene vrste žrtvovanja i prakticiranje magije. Bio je bigamist, pa je oklevetan da je u Rimskom Carstvu ozakonio poligamiju.
Izvori ga opisuju kao čovjeka „snažnog i mišićavog tijela, pravilnih crta lica i sjajnog tena“ a posebno navode njegove sive oči i uvijek „strogi pogled“.
A da je Valentinijan radosnu vijest kako je izabran za rimskog cara primio upravo na području današnjeg Babinca, potkrjepljuje mramorni stupić koji je pronađen tijekom arheoloških iskapanja na području Babinca još u 18. stoljeću. Stupić je kasnije prenesen u Klenovnik, gdje mu se je izgubio svaki trag, no, nalaz su zabilježili njemački povjesničar i epigrafičar Theodor Mommsen te naš cijenjeni povjesničar i muzeolog Gjuro Szabo.
