Veseli budite vrijeme je norcov

Fašničko je vrijeme, vrijeme – norcov, doba godine kada i oni najsmjerniji pokleknu pred čarima Princa Karnevala, pa se odaju zabavi i veselju. Sudeći prema povijesnim zapisima nekada su fašničke zabave u Varaždinu bile i češće i burnije nego u moderno vrijeme, pa je slavni pavlin Ivan Belostenec primjerice, pisao kako se u pokladno vrijeme živi – svojevolno, prekoredno i nečisto.

Kako se fašenkuvalo u Varaždinu prije više od dva stoljeća istražio je varaždinski povjesničar Lujo Pihler.
– Prigoda za veselu družtvovnost u Hrvatskoj u XVIII. vieku našlo se napretek; pogotovo pak u doba pokladno. Prvi javni ples uvela je u Zagrebu g. 1749. grofica Erdedi, a g. 1750. i krabuljni. Ipak je u tom pogledu u drugoj polovici XVIII. vieka prevagnuo Varaždin u kojem se gradu rado sakupljalo zagorsko plemstvo. Vodstvo bijaše u rukama grofova Draškovića, Patačića i bana Nadaždija te njegove krasne supruge, grofice Malatinske – pisao je o fašničkom vremenu krajem XVIII. stoljeća varaždinski učitelj Lujo Pihler.

Zamamne noći uz frulu i violinu

Zabave i plesovi pod maskama bile su u to vrijeme tako česte da su „varoški muzikaši“ bili u velikoj neprilici gdje svirati i koga odbiti.
-Kako su ove bolje plaćala i pogostila velika gospoda i, kako je poziv k ovima bio častniji, nego li purgarski: muzikaši su, svakako, radje svirali kod visoko tituliranih. No kako su i varošani htjeli da zamamne fašinske noći proplešu uz frulu i violinu, došlo je kadšto do neugodnih prizora, kad bi visoka gospoda preotela varošanima svirače. Tako se na pr. desilo, da je na dan Fašnika g. 1767. gradjanin Antun Fridrich priliepio čvrstu zauširicu sviraču Karlu Ahmeru i to u samoj oficirskoj sobi banske palače, zato, što je Ahmer pošao sa svojom družinom k banu Nadaždiju, iako je prije obećao da će svirati kod Fridricha.

Pihler piše kako su se maskirani plesovi u vrijeme prije velikog požara 1776. godine održavali kod „kavanara Pompeatija“, u „županijskoj kući“, a godine 1773. i u varaždinskoj gradskoj vijećnici. No, i nakon fatalne 1776. godine Varaždinci se nisu odrekli fašenkuvanja i krabuljnih plesova.
-Pod vodstvom Princa Karnevala svi slojevi naroda sprovodili su zabave u bučnom razpoloženju pa i onda, kad su vremena bila vrlo težka, a prilike nepovoljne, kao na pr. poslije katastrofalnog požara g. 1776. – pisao je Pihler o „čežnji za plesom“ Varaždinaca u vrijeme poklada.
Zahvaljujući taksi koju su plesači morali plaćati varoškoj općini saznajemo da su nepune dvije godine nakon požara, 1778. godine, „kod kavanara Pribića plesale 942 osobe“, a godinu kasnije u fašničko vrijeme u Varaždinu je održano čak 19 javnih plesova.

Neobuzdane fašničke pijanke

U gradu se u to vrijeme nisu održavale samo plesne maskirane zabave, dapače, najviše se ludovalo u brojnim varaždinskim krčmama u kojima su priređivane neobuzdane fašničke pijanke.
-Što je više odmicalo vrieme fašinsko i time se prikraćivala vlast Prinčeva, tim veća bijaše težnja za zabavama i pijankama. Na zlu glasu bijahu vrlo bučne zabave u prostim varoškim krčmama u koje su zalazili sluge, služavke, radnici, pa i mlada gospoda „dijaki”. A kad je u noći ova pijana čeljad jurnula u tihe i tiesne varoške ulice i prolaze, gdje je na ne malu brigu varoških noćobdija i noćnih patrula nastavljala svoje obračune riečkanjem, vikom, psovkama i tučnjavom: bila je to doista prava pokora onim gradjanima, koji su nakon dnevnog rada i briga priželjkovali mirnom počinku i snu. Stari varoški anali upravo vrve raznim, pa i težkim izpadima pijanih ljudi u fašinsko doba toliko, da bi se o tome mogla napisati čitava poviest – pisao je o fašničkom vremenu u starom Varaždinu Lujo Pihler.

Fašničko ludovanje naravno, nije bilo po volji gradskim vlastima, a još manje varaždinskim propovjednicima, koji su s propovjedaonica grmili protiv – Njegove Visosti Princa Karnevala.
-Stari Bakho, pomladjen imenom Njegove Visosti Princa Karnevala, sa svojom lakrdijaškom kapom i budalastim licem, prolazio je iz godine u godinu, kroz duga stoljeća, sve ovamo do u najnovije doba. Dolazio je on triumfalno, vazda izčekivan s veseljem i oduševljenjem, uviek isti: nakićen, nasmijan, vedar, lakomislen, dosjetljiv, zanesen, ali u prigodama i prevrtljiv, podmukao i okrutan. Doista, Princ Karneval pružao je svietu mnogo ljepote, zanosa, draži, zabava i užitaka. Ali, kraj svega toga, on je krivac i mnogome zlu, mnogim porokama. Viek mu je kratak: tek nekoliko sedmica, da onda, predavši ostavku, bude na tragikomičan način odbačen. Ali u posljednjim danima vladanja Princ Karneval – Fašnik je najpopularniji, jer zamamljivo i zavodnički poziva pod svoje okrilje svoje pristaše željne zabava, radosti, pustolovina i užitaka svake ruke. Princ Karneval je u svim vremenima osvajao i nasmijao staro i mlado bez razlike spola i staleža. On je dobro došao veseljacima, ljubavnicima i pijanicama, ali je znao zaokupiti i političare, diplomate, pa i kradljivce i ubojice – zaključio je ovaj varaždinski povjesničar svoj osvrt na davne fašničke dane u Varaždinu.

Dostojno se i preštimano napijete

O fašničkoj atmosferi u Varaždinu krajem XVII. stoljeća ponešto možemo saznati i iz propovijedi poznatog varaždinskog prodikatora Mihalja Šimunića.
-Vidi mi se vnaše Fašinsko vreme, vu kerčme vsigdar se najde i spravi največ norie: Jeden se žali, jeden preklinje, jeden popeva etc. Takove tri dni Fašinske skoro ves svet je vu norie. Ako celo leto vu tihoče je prebival, ovi tri dni mora Norcem postati – govorio je Šimunić u ovo fašničko vrijeme.

Svojim je vjernicima tako preporučio – Veseli budete, ali pazite da si na frižkom dostojno i preštimano napijete, pak odskočete ne po celi dan pijuč, ne lakumujuč, ne fašenske iliti vražje norce napravljajuč! Sada vam je kerčma odperta, veselete se! Ali kak i kak sem rekel, napi se časom, pak prestani, odskoči; ne ves dan i celu noč, nego mertočlivo i z lepem razgovorom i z poštenjem. Troši, ali naj ti mošnja poštena ostane; ječ i pij, ali tak, da ti telo pošteno ostane! Budi dobre volje, ali tak, da Bog pri tvojem dušnom poštenju ostane! Sada, kaj se dostoji, odperto je Fašinsko veselje; Fašinsko deržati, slobodno je – poručio je Varaždincima prodikator Šimunić.

 

Skip to content