Ladislav Ebner, prvi varaždinski povjesničar, u knjizi – Povijesni, statistički i topografski opis Slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, koju je napisao još 1828. godine na njemačkom jeziku, nekoliko je stranica posvetio i Knegincu te njegovoj kuli u kojoj je bio zatočen kralj Andrija II.
Ebner o Knegincu početkom 19. stoljeća piše kao o „dražesnom selu na sjevernoj strani gradskih vinorodnih brežuljaka, samo jedan sat udaljen od Varaždina“, pa dodaje kako je Kneginec „romantično uređeno mjesto, sakriveno u tihoj seoskoj osami“.
Prvi povjesničar Varaždina posebno se je osvrnuo na staru kneginečku kulu i zatočeništvo hrvatsko – ugarskog kralja Andrije II.
-Kako u životu svakog pojedinog čovjeka, tako i u povijesti cijeloga svijeta postoje trenutci koje sudbina odabere da budu od posebne važnosti; takav je bio i trenutak kad je Andrija zatočen u tvrđu Kneginec, a stanovnici obližnjeg Varaždina brinuli su se za njega tijekom zatočeništva, odano su mu obavljali brojne usluge te zaslužno doprinijeli njegovom oslobođenju. Kako bi nagradio privrženost svojih slugu i spasitelja, Andrija II. je 1209. Varaždin imenovao slobodnim kraljevskim gradom, a njima je darovao mnoga okolna mjesta i posjede te podijelio povlastice – pisao je Ebner o zatočeništvu Andrije II. u Knegincu i njegovoj zahvalnosti Varaždincima, zahvaljujući kojoj je Varaždin postao jedan od najstarijih slobodnih kraljevskih gradova u cijeloj Ugarskoj, što je pak Varaždinu omogućilo stoljeća prosperitetnog razvoja.
U njegovoj knjizi nalazimo i dragocjene podatke o Knegincu u prvoj polovici 19. stoljeća.
-Kao znak zahvalnosti i spomena očuvana je mala kula već davno propalog dvorca koji pak u takvom oronulom stanju nije bio dostojan svoje prvotne svrhe. Iz ostataka dvorca na istom je mjestu 1789. izgrađena sadašnja župna crkva. U isto vrijeme ovdje je osnovana i župa, a stare pak isprave svjedoče o tome da je ondje još za doba Ungnada postojala crkva – zabilježio je ovaj varaždinski povjesničar.
On u knjizi Povijesni, statistički i topografski opis Slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, s velikim oduševljenjem piše upravo o Knegincu.
-Zadivljen ostane šetač, a njegovo srce se ispuni posebnim osjećajima kad promotri dragocjene ostatke stare kule, prisjećajući se djela čija je pozornica i svjedok ovo miroljubivo selo nekoć bilo. Budi mi pozdravljena šutljiva kulo, preživjela si najstrašnije ratove, ubojstva i pljačke Turaka, pobunjenika i besćutnih vitezova; potekla je pokoja suza, a mnogo jecaja odjekivalo je tvojom okolicom. Tobom su prošli veliki događaji i nedaće koje su nanijele bol mnogim srcima. Dok smireno gledam tvoju veliku zajednicu, u mom srcu budiš posebne osjećaje i misli. O, neka se ispod vela prapovijesti razotkrije toliko istine da se može slaviti naše sretno doba u kojem živimo te cijeniti dragocjenu slobodu kojoj se radujemo – napisao je Ladislav Ebner o kneginečkoj kuli, a svoj „štiklec“ o Knegincu završio je lijepim željama – Budi mi pozdravljen ti nenakićeni glasniče grube prapovijesti, ali i radosnoga doba za građansku egzistenciju Varaždina! Neka te poštedi razorni malj i ostavi te, nadamo se, zahvalnijim unucima“.
