Staro, povijesno mjesto Bednju, jedno od najslikovitijih naselja u Hrvatskom zagorju, za svoje su posljednje počivalište odabrali mnogi iz slavne plemićke loze Draškovića, vlasnika obližnjeg Trakošćana.
Župa Bednja spominje se već 1334. godine, no manje je poznato da je stara bednjanska crkva stradala u odronu brijega na kojem je izgrađena, pa je u 19. stoljeću pregradnjom i dogradnjom nastala sadašnja crkva svete Marije, u kojoj je ipak sačuvan dio ranije crkvene arhitekture te dio vrijednog baroknog inventara.
U bednjanskoj crkvi je tako sačuvana i grobna ploča s likom prvog vlasnika Trakošćana – Gašpara Draškovića, brata Đure Draškovića, kardinala i hrvatskog bana. Smatra se da su ovu nadgrobnu ploču dali izraditi Gašparovi sinovi – Ivan II. i Petar I., dvije godine nakon očeve smrti, 1587. godine.
Slikovitu Bednju su za svoje posljednje počivalište odabrale generacije Draškovićevih.
– Prije par godina je iz Beča u Bednju premještena urna s posmrtnim ostacima Melanie Draskovic, supruge posljednjeg vlasnika Trakošćana, grofa Petra Draškovića, koji je u međuvremenu također umro, a i njegovi su posmrtni ostaci (što mu je bila posljednja želja) preneseni u Bednju, u Hrvatsko zagorje, uz crkvu koju su dali sagraditi njegovi preci. Urne su položene u otvor na zidu bednjanske crkve Blažene Djevice Marije, a postavljena je i nadgrobna ploča te povijesni grb grofova Draskovic – napisao je Mladen Genc u Varaždinskim vijestima 1986. godine.
U crkvi Blažene Djevice Marije Draškovići su se krstili i vjenčali, u Bednju su redovito dolazili na mise i proštenja, ovdje su pronašli svoj vječni mir.
