Već gotovo osam stoljeća, od prvog spominjanja Klenovnika, traju prijepori kome ovo povijesno mjesto duguje svoje ime – ribi ili drvu.
Prvi spomen imena Klenovnik nalazimo u darovnici kojom 11. listopada 1244. godine kralj Bela posjede – Lobor, Veliku, Klenovnik i Zlogonje, poklanja varaždinskom županu Mihailu. Ipak, pojam – Clenounich, nalazimo u još jednoj, znatno starijoj ispravi. Hrvatski povjesničar Zdenko Balog piše kako se u toj ispravi iz 1201. godine, kojom kralj Emerik potvrđuje međe kaptolskih dobara, spominje i međa – ad riuum qui dictur Clenounich.
Dalo bi se zaključiti kako je Klenovnik svoje ime dobio po rječici koja i danas protječe kroz ovo općinsko središte u zapadnom dijelu Varaždinske županije. No, otkuda ime rječici?
U korijenu Klenovnika je nesumnjivo – klen, ali ova riječ u hrvatskom jeziku ima dva, i to sasvim nevezana značenja!
Klenom se naziva stablo iz porodice javora – Acer campestre, ali i slatkovodna riba – Squalius cephalus, koja obitava upravo u svježim tekućicama kakva je i ona koja protječe Klenovnikom. Područje Klenovnika je očito bilo bogato klenom, no je li to bila riba ili pak drvo, ostat će izgleda vječna nedoumica.
