Licitarsko srce, taj slatki kolačić žarko crvene boje, vjekovima je simbol ljubavi i privrženosti. Urešeno licitarsko srčeko skromni je darak kojim se iskazivala duboka, iskrena emocija – ljubav i žudnja, naklonost i zahvalnost, nada zajedničkog života.
Ova dopadljiva slastica od ukusnog medenog tijesta, nastala pod vještim rukama licitara, koji umijeće njegove izrade brižno čuvaju i prenose na nove generacije, jedan je od najprepoznatljivijih izvornih hrvatskih suvenira, čiju je univerzalnu ljepotu punu duboke simbolike prepoznao i UNESCO, uvrstivši licitarsko srce na popis nematerijalne baštine svijeta.
Licitarsko srce radost je očima i duši, simbol naše vrijedne tradicije i obrtničkog umijeća, iskaz našeg gostoprimstva i zahvalnosti.
Prvi spomen o nekom licitarskom radu u Varaždinu nalazimo u zapisima slavnog varaždinskog mesarskog ceha, koji navode da su se u kući mesarskog cehmeštra Gašpera Vlakoića, između ostalog izrađivale i svijeće te – licitari. Međutim, već u drugoj polovici 17. stoljeća nalazimo podatke o postojanju varaždinskih licitara unutar štajerskog ceha. U to vrijeme štajerski licitarski ceh imao je 60 radnika u 43 grada, među kojima je i Varaždin.
Iz povijesnih knjiga saznajemo da su licitarski obrt u to vrijeme imali Antun Gužvinec, Andro Mađar, Julije Majcen i Martin Lončar.
Licitari su od tog vremena imali svoje bolje i lošije dane, no ovaj se tradicijski obrt uspio sačuvati stoljećima, sve do danas, kada su licitarska srca postala dopadljiv i prepoznatljiv suvenir.
