Kuhinja kontinentalne Hrvatske još je od 19. stoljeća nezamisliva bez – gulaša, jela „oštrog teka“ od govedine, kojemu okus daje mljevena paprika. Iako je ovo jelo sinonim za bečku kuhinju, ono je, kao i njegov naziv, u Dunavsku metropolu stiglo iz Mađarske. Ubrzo se je udomaćilo i u Hrvatskoj, kao ukusna i brza okrijepa koja se je nudila u krčmama. Gulaš je bio toliko omiljen među pukom da su primjerice, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće tadašnji političari porcijom gulaša plaćali biračima za njihov glas na izborima.
Gulaš je širom Austro – Ugarske Monarhije postao omiljen u drugoj polovici 19. stoljeća, gotovo tri stoljeća nakon što se je paprika, koja je iz „novog svijeta“ stigla s Kolumbom, udomaćila u Europi pod nazivom „španjolski papar“. No, taj je mljeveni začin postao globalno poznat pod nazivom – paprika, koji su Mađari preuzeli iz južnoslavenskih jezika.
Boris Perić u knjizi – Priče iz bečke kuhinje“ piše kako je „u početku to jelo bilo poznato kao „gulyas hus“, prema mađarskoj riječi gulya – krdo goveda, koje se je pripremalo u velikom kotlu s pirjanim, neusitnjenim komadima paprike, krumpira, rajčice i luka. Sredinom 19. stoljeća recept je preko Bratislave „uvezen“ u Beč, gdje je pod nazivom „gollasch“ nuđen na jelovnicima bečkih gostionica.
U čitavoj monarhiji taj je „saftgulaš“ postao toliko omiljen da su ga od Bečana ponovo preuzeli i Mađari, koji su mu nadjenuli ime – pörkölt.
Recepte za gulaš nalazimo već u brojnim kuharicama koje su tiskane u Beču u 19. stoljeću, a recept za ovo jelo, koje u bogatoj i raznovrsnoj gastronomskoj ponudi dunavske metropole zauzima jedno od ključnih mjesta, tiskan je već i u staroj zagrebačkoj kuharici iz 1813. godine.
O popularnosti ovoga ukusnog jela među Hrvatima možda najbolje govori zabavna činjenica koju nalazimo u knjizi „Priče iz starog Zagreba“, u kojoj publicist Krešimir Kovačić piše – Postojao je običaj, još jači od izbornog zakona, da kandidati plate svakom biraču piće i porciju gulaša, pa su tako na dan izbora dobro radile krčme i gostionice“.
Gulaš je i danas popularno jelo u ovom dijelu Europe, a na jelovnicima bečkih gostionica i restorana nudi se u barem petnaest izvedbi, među kojima je posebno zanimljiv – fijaker gulaš, goveđi gulaš garniran kiselim krastavcima, hrenovkama i jajetom na oko.
