Draškovići, jedna od najpoznatijih i najutjecajnijih velikaških obitelji u hrvatskoj povijesti, stoljećima se vežu uz – Trakošćan. No, znate li da su Draškovići veliku slavu i moć stekli stoljećima prije nego što im je 1569. godine kralj Maksimilijan II. dodijelio dobro i grad Trakošćan?
Povjesničari se slažu da su Draškovići porijeklom iz Like, gdje su već u vrijeme hrvatsko – ugarskog kralja Andrije II. na prijelazu 12. u 13. stoljeće, imali svoje posjede. Začetnik ove slavne obitelji je Ivan Drašković, koji se istaknuo u križarskoj opsadi Damaska.
Iako nemamo vjerodostojnih povijesnih podataka o njegovim nasljednicima, sigurno je da je u sljedećim generacijama loza Draškovićevih dala niz vojskovođa, koji su se borili protiv Tatara i Mlečana, te nekoliko visokih crkvenih dostojanstvenika, a prastare glagoljske isprave navode čak „35 plemenitih ljudi Draškovića“.
No, s turskim provalama njihovi posjedi postaju sve nesigurniji, pa su Draškovići prisiljeni napustiti posjede s obje strane Velebita i skrasiti se u Pokuplju. Iako osiromašena, loza Draškovićevih nije utrnula.
Dapače, Gašparu Draškoviću (1530.—1591.) i njegom sinu Ivanu II., banu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kralj Maksimilijan II. udjeljuje barunski naslov, te posjede Trakošćan te Klenovnik.
Rodonačelnik trakošćanske loze Draškovića – Gašpar, brat Đure Draškovića, biskupa i hrvatskog bana, počiva u crkvi svete Marije u Bednji, a slavu Draškovića nastavljaju njegovi sinovi – Ivan II. i Petar I.
Brojni su velikaši iz ove obitelji tijekom stoljeća obnašali najvažnije svjetovne i crkvne dužnosti, te su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti i kulturi.
