Varaždinac Gruber bio je prvi učitelj pčelarstva

Proizvodnja i prodaja meda bila je jedna od najunosnijih gospodarskih djelatnosti u srednjovjekovnom Varaždinu, pa je gotovo svaka kuća nastojala proizvesti med u vlastitim pčelinjacima. Medom se sve sladilo, medom se trgovalo, no malo je poznato da je prvi učitelj pčelarstva u našoj zemlji bio Varaždinac – Antun Gruber.

Boris Ratković u knjizi Varaždin – Putovanje u prošlost, navodi kako su pčelinjaci, odnosno u varaždinskom kajkavskom govoru – čmelinjaki, koji su nekada nazivani i vulnjaci, bili postavljeni iza vrtova varaždinskih kuća te u gradskim predgrađima, na rubovima šuma u kojima je rasla akacija i bazga.

Bili su uglavnom izrađeni od pletene slame, iako se gdjegod i dalje rabio šuplji panj. Svoje su pčelinjake imali i varaždinski plemići, pa se tako spominje ban Franjo Nadasdy, u čijem je posjedu bilo 80 košnica, dok ih je grof Ladislav Erdödy imao čak stotinu.

A da je proizvodnja meda bila unosan posao govori i prvi zapis o pčelarstvu u Varaždinu, iz 1587. godine, u kojem se navodi kako su Kristofor Palffy i njegov sin Juraj, oteli pčele i med gradskim kmetovima u Žabniku.

O gospodarskom značaju proizvodnje meda svjedoči i patent o pčelarstvu koji je 1775. godine donijela carica Marija Terezija. Tim je zakonskim propisom u cijeloj Habsburškoj monarhiji dozvoljeno držanje neograničenog broja košnica, a pčelari su patentom bili oslobođeni svih nameta i poreza, pa čak i vojne obveze.

Diljem Monarhije počinju se osnivati pčelarske škole. Prvi učitelj pčelarstva u Habsburškoj monarhiji bio je Anton Janša, kraljičin miljenik, a već 1770. godine, prema Caričinom naputku, Kraljevsko vijeće za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju na dužnost učitelja pčelarstva imenovalo je Varaždinca – Antuna Grubera, koji je dužnost obnašao u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji.

Kako je proizvodnja meda presezala potrebe grada, varaždinski trgovci njime su trgovali po Štajerskoj i Koruškoj, pa i dalje, sve do Italije, Austrije i Ugarske.

Skip to content