Jako sam zadovoljan s radom djelatnika Lokalne akcijske grupe – Sjeverozapad, njihov rad zaslužuje čistu desetku – istaknuo je Josip Žmegač, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koji je na natječaju LAG-a Sjeverozapad za Tip operacije 4.1.1. – Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, dobio bespovratna sredstva za kupnju nove poljoprivredne mehanizacije.
Ovaj poljoprivredni proizvođač iz Donjeg Vratna, koji je na nedavno održanom, 61. svjetskom natjecanju u kvaliteti prehrambenih proizvoda – Monde Selection, u Bruxellesu, osvojio zlatnu medalju za kvalitetu bučinog ulja, na 52 hektara poljoprivrednih površina uzgaja buče, kukuruz, tritikale, ječam, zob, pšenicu i soju.
-Uzgoj buča je dio obiteljske tradicije. Imanje sam naslijedio od svojih roditelja, a oni pak od svojih, tako da je ova nagrada koju sam dobio u Bruxellesu, zapravo rezultat dugog iskustva u proizvodnji ulja od buče. Kada staro znanje i obiteljsko iskustvo u uzgoju buča spojite sa suvremenom tehnologijom obrade rezultat je bučino ulje visoke kvalitete. Zemljom treba pametno gospodariti kako bi ona dala najbolje – istaknuo je ovaj nagrađivani proizvođač Varaždinskog bučinog ulja, koji buču uzgaja na više od 10 hektara.
Zemljom treba pametno gospodariti
Žitarice koje proizvede Josip Žmegač uglavnom prodaje tvrtki Fanon, Veterinarskoj stanici Varaždin i varaždinskoj Koki, a svoje nagrađivano bučino ulje prodaje širom Hrvatske, ali i u Sloveniji, Austriji, Belgiji, pa čak i u Portugalu.
-Kada bučino ulje uspijete prodati Austrijancima, to je kao da ste Kinezima prodali rižu. To je tržište jako zahtjevno i prihvaća samo najkvalitetnija ulja od buče. Proizvodnja bučinog ulja je jako zahtjevna i iziskuje puno znanja i iskustva, ali i truda i pažnje, jer ukoliko pogriješite u nekoj od faza proizvodnje, nećete dobiti dobro ulje. Nažalost, u Hrvatskoj ima sve više patvorina i loših ulja, a takvi proizvođači ruše kvalitetu a time i cijenu bučinog ulja – upozorio je Josip Žmegač, čija su ulja dobila zlatne medalje i na prošlogodišnjem sajmu Alpe – Adria, ali i na smotrama u Austriji.
Ovaj proizvođač vrhunskog Varaždinskog bučinog ulja naglasio je kako je tajna uspjeha njegovog bučinog ulja u pametnom gospodarenju poljoprivrednim zemljištem te u posvećenosti svakoj fazi proizvodnje bučinog ulja.
-Supruga Mirjana uzgaja 25 bikova na dubokoj stelji, tako da sve površine na kojima uzgajam buče gnojim isključivo stajskim gnojem. Kiselost tih površina je mala, a humusi su visoki, no, jako je važan i dobar redoslijed plodoreda, kojemu posvećujem posebnu pozornost i uvijek pazim da jedna kultura podržava drugu. Ni na jednoj parceli ne sijem istu kulturu dvije godine zaredom. Na tako pripremljenoj zemlji rastu buče koje daju sjemenke visoke kvalitete. Kvaliteta bučinog ulja jako ovisi i o dobu dana. Buče treba brati kada je vrijeme toplo i sunčano, a koštice iz buča treba vaditi ručno. Jako osjetljiva je i faza sušenja i prerade koštica. Njih treba sušiti dugo i pažljivo, jer bez dobrih koštica nema ni dobrog ulja. Već godinama prešamo u uljari Agroprom Patrčević, s čijom sam uslugom jako zadovoljan. Prije nego što ulje flaširam u posebno dizajnirane bočice pretočim ga dva puta, a talog koji ostane nakon pretakanja, kao i uljne pogače, koristimo za tov junadi, koja tako na prirodan način dobiva puno proteina, što se odražava na kvalitetu mesa. Tek kada pravilno odradite sve faze u proizvodnji, kada se one slože u cjelinu, dobit ćete ulje najviše kvalitete -rekao je ovaj proizvođač Varaždinskog bučinog ulja, koji je zaposlen kao vozač kola Hitne pomoći u Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije.
Značajne uštede u materijalu i gorivu
Josip Žmegač bespovratna sredstva koja je dobio na natječaju LAG-a Sjeverozapad uložio je u kupnju nove roto brane i traktorske prikolice.
-Kada sam vidio natječaj LAG-a Sjeverozapad, bio sam jako skeptičan, jer na nekim ranijim, nacionalnim natječajima nisam prošao zbog apsurdne papirologije. No, ipak sam odlučio pokušati pa sam bio ugodno iznenađen kada sam prošao a natječaju. Iako sam i roto branu i traktorsku prikolicu već imao, oni su bili zastarjeli i trebali su mi novi. Noževi stare roto brane su na primjer, držali 50 hektara, a na novoj drže tisuću hektara. Zahvaljujući novim strojevima već u prvoj godini sam ostvario značajne uštede na materijalu i gorivu, koje je sada izuzetno skupo, ali i na utrošenom vremenu. S novom sam se prskalicom preporodio, jer sve operacije radi sama i to kvalitetnije i točnije. Nova prskalica uvijek troši točnu količinu vode, pa nema predozaže usjeva. Prezadovoljan sam, ali imam ozbiljne primjedbe na rad Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, od koje već dvije godine čekam novac koji sam uložio. S tim sam novcem planirao urediti garažni prostor za poljoprivrednu mehanizaciju, a u međuvremenu je planirani trošak za tu investiciju, koja mi je jako važna, s 50 tisuća kuna narastao na 200 tisuća. Pitam tko će mi nadoknaditi tu razliku koja je nastala zbog nesposobnosti i nerada djelatnika APPR-? Svake je godine sve teže, no, ipak se nadam da će moja kći Nikolina jednoga dana nastaviti obiteljsku tradiciju proizvodnje buča i bučinog ulja. Da bi poljoprivrednici dobro živjeli od svoga rada na zemlji treba ih osloboditi od te silne papirologije, treba zauzdati ulazne troškove ili povećati cijene naših proizvoda, no prije svega, naši poljoprivrednici trebaju više uvažavanja i drugačiji odnos države i društva prema proizvođačima hrane – poručio je Josip Žmegač, nagrađeni proizvođač bučinog ulja iz Donjeg Vratna.
