Grb Općine Beretinec jedan je od naših najstarijih, ali i najslikovitijih općinskih grbova. No, zašto su Beretinčani na svoj grb uvrstili upravo – ježa?
Za to je zaslužan Dragutin Antolek Orešek, izdavač – Podravskog ježa, prvih humorističkih novina na hrvatskom jeziku.
Tu su ljupku životinjicu, koja simbolizira radišnost i ljubav prema vlastitom domu,mještani Beretinca odabrali za općinski grb kako bi istaknuli svoju privrženost svom kraju, ali i kako bi sačuvali uspomenu na Dragutina Antoleka Orešeka, istinskog domoljuba i gorljivog ilirca, koji je rado boravio upravo u njihovom kraju.
Varaždinci Dragutina Antoleka, koji je svom prezimenu dometnuo i prezime svoje pomajke – Oryšek, pamte po duhovitom napisu na njegovom nadgrobnom spomeniku na varaždinskom groblju – Nije tu u kutu nikome na putu. Iako je rođen u Prelogu, Antolek – Orešek smatrao se i u svakoj prigodi izjašnjavao kao – Varaždinec. Kao „pravi Domovine sin“ isticao se upornošću i hrabrošću u svojim javnim nastupima protiv tadašnje mađarske i njemačke prevlasti, pa je odlučio u Varaždinu 1862. godine, u glasovitoj Platzerovoj tiskari, tiskati i satirički list – Podravski jež.
Na naslovnici prvog i jedinog broja, objavio je crtež ježa koji čitateljima poručuje – Kume, uzdaj se u se i u svoje kljuse!“. No, njegovi satirički tekstovi upereni protiv sve snažnije germanizacije uznemirili su tadašnju gradsku vlast, koja je protiv Dragutina Antoleka Orešeka pokrenula sudski postupak. Bježeći od sudskog progona sklanja se na neko vrijeme u Beč, a vrativši se u Varaždin nastavlja s političkim radom.
Posebno je aktivan kao korifej kulturnog života grada Varaždina. Bio je primjerice, niz godina predsjednik kazališnih dobrovoljaca, zalagao se za gradnju nove zgrade varaždinskog kazališta, a ostat će zapamćen i kao osnivač pjevačkog društva „Vila“.
Iako ugledan i cijenjen, Antolek – Orešek nije imao osobitog uspjeha u političkom životu grada. Razočaran brojnim izbornim porazima sve je više vremena provodio na vlastelinskom imanju svoje pomajke u Beretincu. Ovdje je i ranije rado svraćao, vjerojatno je u toj ladanjskoj kuriji pisao i redigirao tekstove objavljene u Podravskom ježu, a naposlijetku je ovdje završio svoj buran i plodan život 1883. godine.
U spomen na ovog zaslužnog Varaždinca, Beretinčani su njegovog ježa stavili u svoj grb, kako bi trajno svjedočio njihovo domoljublje i odanost rodnom kraju.
