Dvorac Maruševec danas bi vjerojatno bio tek ruševina da je u drugoj polovici 19. stoljeća uspjela kupovina varaždinskog Starog grada.
Veliki novac koji je grof Arthur Schlippenbach namijenio kupnji varaždinskog dvorca naposljetku je utrošio na obnovu Maruševca i od stare gradine učinio jedan od najslikovitijih dvoraca varaždinskog kraja.
Dvorac Maruševec vjerojatno je postojao još u 14. stoljeću, a sve do 1716. godine bio je u vlasništvu stare plemićke obitelji Vragović, čija je loza zauvijek ugasla s carskim pukovnikom Franjom Adamom Vragovićem.
Dvorac mijenja vlasnike sve dok na njega nije bacio oko pruski grof Schlippenbach, koji ga je 1873. godine kupio od baruna Simbschena i započeo njegovu temeljitu obnovu.
Toj je kupnji prethodila epizoda s varaždinskim Starim gradom, koji je bio Schlippenbachov prvi izbor. Tomislav Đurić i Dragutin Feletar u knjizi – Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, vrlo plastično opisuju tijek kupoprodaje Starog grada, koji je tada bio u vlasništvu grofa Ivana Nepomuka Erdödyja.
Grof Schlippenbach taj je posao povjerio Vladislavu Vežiću, našem poznatom pjesniku, koji je tada obnašao dužnost kraljevskog javnog bilježnika grada Varaždina.
No, Erdödy za ponudu nije želio ni čuti, iako je Schlippenbach bio spreman ponuditi koliko god Erdödy bude tražio za varaždinski dvorac. Pruskom je plemiću poručio kako Erdödyjev senioratski grad nije na prodaju.
Budući da se izjalovila kupnja Starog grada u Varaždinu grof Schlippenbach je odlučio kupiti zapušteni Maruševec i u njegovu obnovu uložiti pravo bogatstvo koje je rezolutno odbio grof Erdödy.
Novi je vlasnik dao dograditi velebnu trokutnu kulu u historicističkom stilu i stari dvorac preuredio u ljupko i elegantno zdanje.
No, u njemu nije dugo uživao. Samo osam godina kasnije preminuo je u Kairu, a njegova žena Lujza cijelo je imanje ubrzo prodala dr. Oskaru Pongratzu, slovenskom odvjetniku i industrijalcu, koji je ženidbom postao vlasnik rudnika u Trbovlju.
Pongratz je zahvaljujući novoizgrađenoj pruzi Čakovec – Pragersko silno uvećao svoje bogatstvo, pa je uz rudnik u Ladanju Donjem, kupio i dvorac Maruševec, koji je u posjedu obitelji ostao sve do 2. svjetskog rata.
