Među mnogim gospodarskim aktivnostima koje su u Lepoglavi razvili i vodili pavlini bilo je i – ugostiteljstvo.
Pavlini su 1685. godine uz samostan podigli gostionicu i gostinjac – jednokatnu zidanu građevinu u kojoj su pružali okrjepu umornim putnicima.
Kamilo Dočkal u Povijesti pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije u Lepoglavi piše da «glavna svrha gostionice nije bila ta, da se domaćem žiteljstvu i kmetovima dade prilika za trošenje novaca, nego više za strance». Lepoglava je i tada bila na glavnoj prometnici koja je iz Krapine vodila u Varaždin, a povijesni izvori govore kako je na toj cesti uvijek bilo vrlo živo, pa su putnici trebali mjesto okrjepe i odmora za sebe i svoje konje.
No, izgleda kako su pavlini precijenili krijepost domaćih ljudi, kojima pavlinski kroničar Ivan Kristolovec zamjera neumjerenost u pilu.
– Ipak bi narod živio dosta dobro, kada bi bio umjereniji u pilu, kao Štajerci. Međutim, što mučno zasluže, brzim korakom nose u krčmarevu ladicu, bili to muškarci ili žene».
U gostionici se točilo dobro vino, godišnje više od stotinu bačvi, pa se «lepoglavska gostionica smatrala sjajnom u cijelom kraljevstvu».
Velikaši koji su dolazili u Lepoglavu, ipak su izgleda radije odsjedali u samostanu, nego u gostinjcu, jer su kod pavlina bili «lijepo primani i gošćeni».
Pavlini su se očito vodili biblijskom maksimom – Dajte i dat će vam se, svjesni kako će svojom gostoljubivošću stjecati nove prijatelje i dobrotvore.
Za viđenije goste pavlini su 1720. godine započeli graditi novi gostinjac u kojem je danas župni ured lepoglavske župe.
