Anketa

Vodite li Evidenciju o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda, ako da na koji način?

  • Vodim putem obrazaca na papiru (33%, 2 glasova)
  • Vodim u tablicama na računalu (17%, 1 glasova)
  • Vodim putem specijalizirane aplikacije (17%, 1 glasova)
  • Ne vodim evidenciju, ali bih trebao (17%, 1 glasova)
  • Ne vodim evidenciju, jer nisam obavezan (17%, 1 glasova)

Ukupno glasova: 6
Arhiva anketa

Loading ... Loading ...

Video

Agro prognoza

VrijemeTrenutno u Lepoglavi
Temperatura zraka: ∼ -1℃
Tlak zraka: ∼ 1024hPa
Relativna vlažnost: ∼ 84%
Naoblaka: Bez naoblake
Više na Klima.hr

Ljudi i običaji

Veliki župan varaždinski bio je graditelj i pjesnik

Objavljeno:
Fotografija članka: Veliki župan varaždinski bio je graditelj i pjesnik

Vitez Ognjeslav Utješenović Ostrožinski, veliki župan varaždinski, graditelj i pjesnik, o kojem su suvremenici pisali u superlativima, a zahvalni narod podizao mu je spomen ploče, dao je nemjerljiv doprinos na mnogim područjima – od državne uprave do narodne prosvjete.

Ognjeslav Utješenović Ostrožinski, potomak slavne obitelji Utješenovića, iz koje je potekao i glasoviti državnik i diplomat Gjorgje Utješenović, kardinal i biskup varaždinski, rođen je 21. kolovoza 1817. godine u Ostrožinu, u „selu njegdašnje prve banovačke pukovnije“, u današnjoj Općini Gvozd.

Matija Utješenović, otac Ognjeslavov, bio je stražmeštar 1. banovačke pukovine, inače „čovjek ugledan i dobro obrazovan, jer je bio izučio za francezke vlade kod nas francezke škole, te je govorio i pisao osim materinskoga jezika i njemački, francezki i talijanski“.

Njegova majka – Simica, rodom Kukulj, iz Blatuše, sela ispod Petrove gore, bila je, svjedočili su suvremenici, „žena krasna, pametna i govora uprav zlatousta“. Od svoje „majčice ljeporječice“ Ognjeslav je očito baštinio „onaj krasni jezik, kojim je svoja pjesnička djela napisao“.

Zanimljivo je istaknuti kako je ovaj, jedan od najvećih ntelektualaca svoga vremena, kojega je krasila „čistoća jezika bez premca“ i koji je primjerice, tečno govorio njemački, francuski, talijanski i ruski jezik, bio praktički – samouk. Svoje veliko obrazovanje stekao je kao „privatista“, uzdržavajući se od poduke francuskog jezika.

Svoju iznimnu karijeru Utješenović je započeo kao niži činovnik u Karlovcu, gdje se je i oženio Dragojlom, najstarijom kćerkom Josipa Pukšeca Murskog, čija će mlađa kćer Ema ostati upamćena kao Ilma de Murska, jedna od pet najslavnijih hrvatskih opernih pjevačica svih vremena.

Ognjeslava Utješenovića cijenio je i novi ban – Josip Jelačić, koji ga je pozvao u saborski odbor za krajiške reforme, a 1851. godine, na svoje veliko čuđenje, odmah je imenovan prvim podžupanom u Varaždinu, iako je tek molio za službu perovođe banske vlade.

Prvi upravnik u čitavoj zemlji

Na novoj dužnosti u Varaždinu Utješenović se tako istaknuo svojim radom i posvećenošću da je pet godina kasnije, 1856., „povišen na ministarskog tajnika“ pa je pozvan u Beč, na službu u ministarstvu unutarnjih poslova. Meteorska karijera sposobnog činovnika nastavljena je ponovo šest godina kasnije, 1862. godine, kada je bio „uzvišen na dvorskog savjetnika kod dvorske kancelarije“.

Nedugo nakon „pada magjaronske gospoštine“ Utješenović je ponovo reaktiviran i to kao „prvi dvorski savjetnik“, da bi 1875. godine postao – velikim županom varaždinskim.

Ognjeslav Utješenović i na novoj je dužnosti bio izvrstan, pa tadašnje novine o njemu pišu da je „kod civila razvio u praktičnoj službi toliku upravnu djelatnost da je tim upravo na glas izišao i stekao častno ime “prvoga praktičnoga upravnika u čitavoj zemlji”.

Suvremenici svjedoče da je „djelatnost Utješenovića Ostrožinskog bila za županiju varaždinsku u svakom pogledu djelotvorna, a naročito je bio zaslužan što je sagradio mnoge vrle ceste i stare popravio, dok su priznanja za taj napredak kasnije drugi ubirali“.

„Osobito mu je k srdcu priraslo stvaranje shodnih obćila, uredjivanje rieka i potoka, osnivanje vodovoda; gradjenje liepih škola itd. Kao što dokazuju uredovni izvještaji, uredjeno je za njegove uprave u županiji varaždinskoj preko 300 kilometara zemaljskih, kotarskih i obćinskih puteva, a na njih sagradjeno iznova 250 mostova i preko 100 njih prenapravljeno. Osim toga prosječeno je preko 100 kilometara obćinskih puteva. Ako je već ovimi gradjevinami svoju županiju liepo nakitio, još ju je više zadužio zahvalnošću prama sebi tim, što je za 50 kilometara strmih puteva, na kojih se je marva zatirala, preložio tako, da je te vrleti vještim obilaženjem brda poravnao – pisalo je o njegovom radu u Viencu broj 14 koji je tiskan 1884. godine.

Brojne inicijative velikog župana

Njegovim zalaganjima tih je godina na više mjesta utvrđena obala rijeke Drave, čime su konačno od poplava zaštićena sela uz dravsku obalu, „pročišćeno je i uređeno većih i manjih potoka u duljini od 375 kilometara, iz Bednje i Plitvice izvadjeno je vitlom preko 4000 klada i panjeva, koji su dašto redovitu tieku vode neizmjerno smetali“. Tim je zahvatima „povraćeno kulturi mnoštvo rodne zemlje, odprije trstikom i šašem zarasle“.

Ognjeslav Utješanović Ostrožinski posebno je skrbio za pučku prosvjetu, pa su u našoj županiji izgrađene mnoge pučke škole, primjerice, škola u Radovanu.

On je, uz tadašnjeg varaždinskog gradonačelnika Milana Vrabčevića, najzaslužniji za inicijativu i uspješnu gradnju pravoslavne crkve svetog Georgija u Varaždinu, koja je izgrađena za manje od pet mjeseci 1884. godine.

Za razliku od ondašnjih varaždinskih magistratora Utješenović je shvaćao značaj željeznice, pa se snažno zalagao i za gradnju željezničkih pruga, posebno za Zagorsku željeznicu.

Njegova izvanredna postignuća posebno su vrijedna jer je svoje planove pretvorio u djela bez ikakve državne potpore, a narijetko i bez inženjera.

„ Mnogo je ljudi vidjalo velikoga župana Utiešenovića, gdje obilazi pješke brda i dol ove s inženiri, il se vere kroz guste šume i šikare, da pronadje shodan smjer za nove puteve; dapače kako sam glavom nivelira nove poteze vratolomnoga puta u Varaždinske Toplice. Isto tako je pješke obišao s povjerenstvom potok Plitvicu sve do njenog ušća u Dravu (10 milja), a Bednju od Trakošćana do blizu Bukovca (12 milja), da se ustanovi, što treba regulaciji tih štetonosnih potoka – pisao je Vienac o ogromnom trudu koji je u svojoj službi varaždinskog župana ulagao Ognjeslav Utješinović Ostrožinski.

Iako su njegova postignuća bila temeljena na dobrotvornom radu mještana, koje je najprije morao uvjeriti da teško i puno fizički rade za malo ili nimalo novca, Utješenovića je narod cijenio i volio. Tome u prilog govori da su velikom županu varaždinskom u znak zahvalnosti postavljena čak tri spomenika – jedan u Višnici (još 1854. godine), drugi kod Bednje (1855.), a treći, 1883. na „medji štajerskoj“.

Njegovi suvremenici govorili su da je Utješenović u „svom uredovanju prama svakomu susretljiv, ali i ozbiljan, a prama nižim blag“, ali i strog prema svojim činovnicima. „Nemar i nebriga činovnika bili su mu prava strahota i grieh prama domovini“.

U ured je dolazio već u 8 sati, gdje je nerijetko ostajao do u „kasno doba noći“, kako bi napisao sva „uredovna pisma“. O Utješenoviću su stoga govorili kao o „prvom upravnom činovniku naše domovine“.

No, sva postignuća i služba bez premca Ognjeslavu Utješenoviću Ostrožinskom nisu bila dovoljna da zadrži službu velikog župana varaždinskog. Ban Dragutin Khuen-Héderváry 1885. godine smjenio ga je, jer je „njegovo mjesto namienio svom čovjeku, koji u javnoj službi nikada ni služio nije“.

Široki interesi viteza Utješenovića

Utješenović je pored svojih brojnih činovničkih obveza ipak nalazio i vremena za pisanje, a njegove su „obsežne literarne radnje „zasiecale u politiku, upravu i beletristiku“.

Prvi politički spis Ognjeslava Utješenovića izdan je 1848. godine. Bila je to rasprava – Osnovi za savezno preporođenje cesarovine austrijske po načelu ustavne slobode i narodne naravstvene jednakosti , objavljena u Slavenskom jugu, koja je prevedena na njemački jezik 1861. godine. Ovim svojim radom, u stvari programatskim tekstom u kojem se zalagao za ustavno preureženje austrijske monarhije na principu konfederalizma i ravnopravnosti naroda Utješenović se prometnuo u jednog od vodećih ideologa svoga vremena u Hrvatskoj. Zapažena je bila i njegova knjiga “Osnova za utemeljenje narodne vojske u Trojednoj Kraljevini Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj”, koju je posebno cijenio ban Jelačić, a koja je bila temelj našem domobranstvu.

Druga znamenita Utješenovićeva knjiga izašla je g 1859. godine u Beču, pod naslovom “Die Haus-Communionen der Sudslaven” (Južnoslavenske zadruge), u kojoj potanko razlaže narav i važnost tadašnjih obiteljskih zadruga. Utješenovićeve ideje o agrarnim i socijalnim rješenjima koje bi bile primjerene tadašnjem životu na selu nažalost, nisu prihvaćene. Obiteljske su zadruge, na „golemu štetu našega puka razsute“, umjesto njih nije stvoren kakav drugi sustav, započela je dioba njihovog zemljišta i usitnjavanje posjeda, što je dovelo do daljnjeg osiromašenja naših sela i njihove depopulacije.

Već 1861. godine Utješenović izdaje svoju novu knjigu – Die Militargranze und die Verfassung”, u kojoj se bavi – Vojnom krajinom i njenim neustavnim stanjem.

Kao izvjestitelj Hrvatske dvorske kancelarije Utješenović 1865. godine, objavljuje knjigu – Das Donau-Adria-Bahnnetz”, u kojoj dokazuje veliku korist takve željeznice, „ne samo po našu domovinu, nego i po samu Ugarsku, dapače po cielu monarkiju“.

Koliko široki su bili njegovi interesi svjedoči i knjižica – Die Naturschätze im nördlichen Kroatien (Prirodna bogatstva sjeverne Hrvatske), tiskana 1879. godine, a kojom je nastojao inicirati eksploataciju kamenog ugljena i drugih ruda u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske te tako potaknuti brži industrijski razvoj toga kraja.

Uskrsnuće Jelačića bana

Svoju najpoznatiju pjesmu – Jeka od Balkana, kojom je kao Ognjeslav Ostrožinski zabljesnuo kao novo pjesničko ime u ilirskim krugovima, napisao je još 1842. godine. U toj je pjesmi, koja počinje stihovima – Svemu svietu sviće zora, kod Balkana neima dana” uspio sažeti čitavu krajišku tradiciju i otpor turskim pretenzijama. Oslobađanju kršćanskog svijeta od turskoga jarma Utješenović je posvetio još jednu svoju slavnu pjesmu, 1860. godine izdana je naime, njegova „epska pjevanija Nedjeljko“.

Među njegovim suvremenicima vrlo su popularni bili i „Psalmi Davidovi“, Utješenovićevi psaltiri koje je „preveo u stihu i jeziku naših narodnih pjesama“ i izdao 1868. godine.

Još 1845. Utješenović Ostrožinski izdao je svoju „Vilu ostrožinsku“, zbirku lirskih i epskih pjesama, koje je spjevao od 1842. do 1845., a koje su bile rado čitane zbog svog jezika i stila pisanja. Kao dodatak ovoj pjesničkoj zbirci objavljene su i njegove „Misli krasnih umjetnosti“, što Utješenovića svrstava u pionire naše estetike.

Utješenović je 1869. godine započeo rad na rukopisu – Zlatna knjiga porodice Utješenović, „obiteljskoj kronici“ na kojoj je radio sve do 1888.

Među njegovim pjesmama svakako valja spomenuti pjesmu „Potres“, koju je spjevao nakon velikog zagrebačkog potresa 1880. godine, te naravno pjesmu – Uskrsnuće Jelačića bana, koju je objavio 1866. godine, u prigodi postavljanja spomenika banu Jelačiću u Zagrebu. Početni stihovi ove njegove pjesme – Ustaj bane, ustaj naša diko!, bili su predložak za narodnu pjesmu – Ustani bane.

Utješenović je preminuo 8. lipnja 1890. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Sviđa vam se članak?
Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Podijeli s prijateljima na mrežiTwitaj s prijateljima na mrežiPodijeli s poslovnjacimaDodaj + na mrežiPošalji na email

Korisne poveznice

Web stranica Ministarstva poljoprivrede Republika Hrvatska Web stranica agencije za plaćanja u poljoprovredi, ratarstvu i ruralnom razvoju Web stranice Ruralnog razvoja Web stranice Hrvatske mreže za ruralni razvoj Web stranice Savjetodavne službe Web stranice Strukturnih i investicijskih fondova EU