Varaždinsko zelje na glasu je već tri stoljeća

Zelje je drevna kultura koju čovjek uzgaja već gotovo 100 tisuća godina. Uzgajali su ga stari Grci, Rimljani, Kelti, Germani, Iliri i Slaveni, mudri Pitagora slavio je njegova ljekovita svojstva, slavni je Katon pisao o njemu kao o „hrani uz koju se čovjek ne može razboljeti“, obožavao ga je rimski car Dioklecijan. Zelje je već tisućama godina jedna od najomiljenijih povrtnica, zdrava i ukusna hrana koja je svoje mjesto imala na kraljevskim trpezama i sirotinjskim stolovima. No, u mnoštvu sorti ove popularne poljoprivredne kulture već se gotovo tri stoljeća svojom kvalitetom posebno ističe – Varaždinsko zelje.

U varaždinskom kraju ono se uzgaja već stoljećima, pa je o zelju tako pisao i naš čuveni leksikograf Ivan Belostenec, a prvi spomen – Varaždinskog zelja, nalazimo već u prvoj knjizi o povrćarstvu na hrvatskom jeziku, koju je 1878. godine, napisao vlč. Pajo Krempler, župnik iz Hrnetića.
Početkom 20. stoljeća list Naše pravice pišu kako u Zagrebu „sve domaćice čekaju na Varaždince“ ne bi li od njih kupili upravo Varaždinsko zelje, jer druga „nisu ni sluga našem, varaždinskom“.

Zašto je već stoljećima upravo Varaždinsko zelje tako posebna i tražena sorta? Domaćice znaju kako je ono posebno ukusno i podatno, a nutricionisti će za njega reći kako ga „karakteriziraju posebna kvaliteta i sadržaj korisnih tvari, iznimno visoki udio fenola i flavonoida“.

Zelje je dakle, već odavno prepoznato kao ukusna i zdrava hrana, pa i jedna naša narodna poslovica kaže – Tko do zdravlja drži, neka zelje jede!
Možete ga jesti svježe, ukiseljeno, konzervirano i sušeno, kuhati ga kao juhu ili varivo, pirjati ga uz kobasice, krvavice i bunceke, motati u sarmu, praviti salatu ili štrukle, piti njegov rasol.

Varaždinsko zelje od 2011. godine nosi oznaku izvornosti, te je jedno od zaštićenih autohtonih proizvoda u Republici Hrvatskoj.
Jedite zelje kako vam je drago, no uvijek izaberite – Varaždinsko zelje! Domaćice znaju kako je upravo ono najbolje kvalitete i okusa.