Anketa

Vodite li Evidenciju o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda, ako da na koji način?

  • Vodim putem obrazaca na papiru (33%, 2 glasova)
  • Vodim u tablicama na računalu (17%, 1 glasova)
  • Vodim putem specijalizirane aplikacije (17%, 1 glasova)
  • Ne vodim evidenciju, ali bih trebao (17%, 1 glasova)
  • Ne vodim evidenciju, jer nisam obavezan (17%, 1 glasova)

Ukupno glasova: 6
Arhiva anketa

Loading ... Loading ...

Video

Agro prognoza

VrijemeTrenutno u Lepoglavi
Temperatura zraka: ∼ 3℃
Tlak zraka: ∼ 1012hPa
Relativna vlažnost: ∼ 77%
Naoblaka: Bez naoblake
Više na Klima.hr

Vijest

Špajze su nekada bile pune

Objavljeno:
Fotografija članka: Špajze su nekada bile pune

Stariji se još sjećaju kakva su se blaga nekada čuvala u smočnicama građanskih kuća u ovom dijelu Hrvatske. U punim špajzama bile su pohranjene namirnice „za svetek i petek“, u tim ostavama bilo je spremljeno sve „što se imalo staviti u lonac, u ranjglu, u protfon, u ponjvu, u cimplet ili biderrenglu“. Kako je izgledala špajza građanskih kuća početkom 20. stoljeća, i što se sve u njoj čuvalo najbolje ilustrira tekst objavljen u Našim pravicama 1914. godine. -Kroz kuhinjsku boltu bijaše izveden zidani rafunk. Iz kuhinje vodila su vrata u špajzu (smočnicu). Taj razporedjaj je bio u svih gradjanskih kuća isti. U špajzi je bilo spremljeno sve osim vode – tu se čuvala u banjici mašća, a u mašći zatrpanih osušenih i prepečenih komada šunke i klobasice; tu puter, maslo, sir, špek, počrevina, tu kruh, gibanica, pogača, orehnjača, makofnjača, jabučnjača, pekmesača, bider, zlievka, mela, sol, paprika, cukor, kava, jaja, mrzla pečenjka ili očupano očišćeno, za sutrašnji svetek pripravljeno mladinče (kokoš, kokot, raca, guska, puran) ili cecno prase (odojak). Mlieko i vrhnje u zimi; ljeti za vrućine čuvalo se u mrzloj pivnici, da se kod kuhanja ne izvari. Stare tvrde žemlje za semlprezle čuvale su se u kuhinjskom ormaru na ganjku u kom su bile flaše sa slivnim pekmesom, sa rumom — crlenom ciklom u octu i kiselimi vugorki. U ladleki nalazila se u jednom fina melja za zafrig, u drugom kuruzna za žgance, u trećem fina hajdinska za navadne žgance i za prezlšterce, u četvrtoj i dalje gris, reis, rohlana i ribana kašica, hajdinska, prosena kaša. Mlinci, rezanci, krpice, cimet, klinčeci, prper, gjumber, stučena črlena paprika, najgverci. Jošte se tu čuvalo u flašah raznog kompota namienjena betežnoj djeci, od mandalica, breskvah, črešnjah, slivah bistrica, crnih kupinah, kutinah, ribizla i agrazila, pa kad bi bila kuma ili koja dobra soseda betežna ili morbit – u kimpetu,  onda bi ji se tim sladkišem naša mamica prišmajhlala – pisale su Naše pravice o starim varaždinskim špajzama.  

Kada nije bilo hladnjaka           

No, još se neki sjećaju vremena bez hladnjaka, kada se hrana čuvala i na – najžama, tavanima kuća koje su, posebno nakon kolinja, bile pune i sušenoga mesa. -Na najžu (skraćeno od nahižja) bijaše smještena lesa slična ormaru, ledja, pokrov i pod bijaše od dasaka i spreda vrata, a lieva i desna stran bijaše pleter, da kroz lesu provirjava zrak. U toj lesi čuvala se u ljetno doba slanina, kuki, lopatice, počrevina i salo, a u jeseni se u lesi našao kostanj za Sesvete, orahi, suhe slive za klecinbrot, suhe jabuke, kruške i faslfige – opisao je nepoznati autor obilje koje se čuvalo na tavanima.                                                                                                              

Najveće veselje djeci

O namirnicama i hrani u domaćinstvu tada je „brigu vodila mamica, a kasnije su o svemu tom brigu vodile odrasle njene kćeri“. -Ako je u mesnici dobila za cujbok jetra, to je za obed na govedsku juhu načinila leber knedlne, ili grisknedle, ili rezance. Rieč sos nismo poznavali, al smo sa govedenom imali ili sirovi ribani hren s octom i uljem premješani, ili semelhren, ili začinjenu kiselicu ili runu. Ćuspaj kiselo zelje sa lokoti ili karmanatli, ili sarma, iza toga anjgmofc, ako je bila pečenka – cecno prase.  Za salatu smo dobili – terjet – po prečki narezane šnite žemlje polejane vinom, zasladjene cukorom i posipane cimetom.  Otac je to nazvao ˝pijani kruh˝. Inače, octom zakiselena zimska divja salata ili sirovo crveno zelje, malo zaocteno ali dobro posoljeno ili debeli koljenec bažulj, ili kuhan na šnite zrezan i poocten kromper – tako bijaše u zimsko doba. Onda istom naše najveće veselje, mrzli zdigani (pomoću kvasca) kolači: orehnjače, makovnjače, bider grozdićem i cviebami načičkan – bio je objed u vrijeme kada se stvarno dobro i raznovrsno jelo. Mnoge od ovih ukusnih namirnica i jela koje su se čuvale u špajzama i na najžama danas su nažalost, već gotovo potpuno zaboravljena.

Sviđa vam se članak?
Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Podijeli s prijateljima na mrežiTwitaj s prijateljima na mrežiPodijeli s poslovnjacimaDodaj + na mrežiPošalji na email

Korisne poveznice

Web stranica Ministarstva poljoprivrede Republika Hrvatska Web stranica agencije za plaćanja u poljoprovredi, ratarstvu i ruralnom razvoju Web stranice Ruralnog razvoja Web stranice Hrvatske mreže za ruralni razvoj Web stranice Savjetodavne službe Web stranice Strukturnih i investicijskih fondova EU