Anketa

Vodite li Evidenciju o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda, ako da na koji način?

  • Vodim putem obrazaca na papiru (33%, 2 glasova)
  • Vodim u tablicama na računalu (17%, 1 glasova)
  • Vodim putem specijalizirane aplikacije (17%, 1 glasova)
  • Ne vodim evidenciju, ali bih trebao (17%, 1 glasova)
  • Ne vodim evidenciju, jer nisam obavezan (17%, 1 glasova)

Ukupno glasova: 6
Arhiva anketa

Loading ... Loading ...

Video

Agro prognoza

VrijemeTrenutno u Lepoglavi
Temperatura zraka: ∼ 3℃
Tlak zraka: ∼ 1012hPa
Relativna vlažnost: ∼ 77%
Naoblaka: Bez naoblake
Više na Klima.hr

Ljudi i običaji

Jerovečki lončari svoju su robu prodavali sve do Beča i Pešte

Objavljeno:
Fotografija članka: Jerovečki lončari svoju su robu prodavali sve do Beča i Pešte

Lončari iz Jerovca nekoć su svoju grnčariju prodavali širom Hrvatske, Štajerske i Ugarske, a još početkom 20. stoljeća njihovi su lonci, zdjele, tanjuri i vrčevi bili na glasu i posebno cijenjeni zbog svoje kvalitete sve do Beča i Budimpešte.

– Seljaci Zagorci iz voćanske župe, naročito iz sela Jerovec, svoju su robu odvažali u Podravinu, u Posavinu, u Medjimurje, te čak u Madjarsku. Proizvodi su im bili zemljani lonci zdjele, tepsije, tanjuri, pehari, štuce itd. A znali su svoje proizvode i bojadisati zeleno, žuto, plavo – boje su bile svijetle, stalne te se niti na starom polupanom crijepovlju nisu promijenile niti izgubile. Bojadisanu robu zvali su ˝cinjanom˝, a bila je skuplja od nebojadisane. Putovali su na kolima, a prodavali robu ili za gotov novac ili su mijenjali za žito, duhan, platno, suhi sir, grah, orahe.Vraćali su se kući bez robe, ali s punim kolima svakog živeža – pisale su varaždinske novine početkom 20. stoljeća o vrsnom umijeću rukotvorstva koje se u Jerovcu, Bedencu i Dubravcu stoljećima prenosilo s koljena na koljeno.

Lončari su glinu koju su koristili za izradu ovih keramičkih uporabnih predmeta kopali ručno, u sušnom razdoblju, na gliništima u okolici Jerovca, a razno keramičko posuđe modelirali su na lončarskom kolu – kolombaru. Već oblikovano posuđe nekoliko dana su sušili na zraku, a potom su ga prvi puta palili u peći za keramiku, bojali, oslikavali i glazirali te još jednom pekli u peći za keramiku na temperaturi većoj od 1.000 stupnjeva Celzijusovih.

Manje je poznato da ljudi iz okolice Ivanca nekoć nisu bili samo vrsni keramičari, već su „proizvadjali i drvenu robu“ – drvene žlice s kratkim držalom, kuhače i zaimače, ali i mužare, preslice i vretena.

-Oni su u velikim vrećama – mazama, na plećima nosili robu, pak bi se šaljivo nazvali ˝srebrnari˝, jer im je roba bila bijela. Ovi bijahu odjeveni kako skoro nigdje u Zagorju: na nogama škornja sa sarama, gaće kratke da se vidi goli listanjak, na tijelu duga, široka, smedje boje, od debelog darovca surina, na glavi šešir, malko širih krila, koja su straga po ledjima smicala. Išla su po dva, po tri zajedno u svijet za onima na kolima – pisale su o „srebrnarima“ stare varaždinske novine.

Lončari i srebrnari prodajom svojih rukotvorina uspijevali su povećati skromne prihode svojih domaćinstava i tako generacijama prehranjivati i školovati brojnu čeljad.

 

Sviđa vam se članak?
Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Podijeli s prijateljima na mrežiTwitaj s prijateljima na mrežiPodijeli s poslovnjacimaDodaj + na mrežiPošalji na email

Korisne poveznice

Web stranica Ministarstva poljoprivrede Republika Hrvatska Web stranica agencije za plaćanja u poljoprovredi, ratarstvu i ruralnom razvoju Web stranice Ruralnog razvoja Web stranice Hrvatske mreže za ruralni razvoj Web stranice Savjetodavne službe Web stranice Strukturnih i investicijskih fondova EU